Dan kada sam uzela Pandorinu kutiju u ruke


Dan kada sam uzela Pandorinu kutiju u ruke

Verovatno većina vas zna legendu o Pandorinoj kutiji. Ali ponoviću još jednom za sve one kojima je nepoznato.

Kada je titan Prometej, prijatelj i zaštitnik čovečanstva, naučio ljude da koriste vatru, služe se spravama, obrađuju polja, grade kuće, leče bolesne, a zatim da čitaju, pišu i računaju, ljudima je svanula zora srećnog života.
Postali su razumniji, ali i toliko moćni da su prestali da se boje svojih bogova. Naravno, to se nije svidelo Zevsu, najvišem bogu. Pošto ipak nije mogao da uništi čovečanstvo, kako je to najpre nameravao, Zevs je umesto toga odlučio da na ljude pošalje zlo i da im bar na taj način zagorča život. Zato je naredio bogu Hefestu da od zemlje i vode napravi predivnu devojku, a kada je Hefest to i učinio, udahnuo joj je život i zamolio sve bogove da je bogato daruju. Bogovi su bili široke ruke, pa su joj pored dobrih darova dali i takve kojih su sami hteli da se reše.
Vrhovni bog Zevs dao je devojci ime Pandora i zapovedio bogu Hermesu da je sa svim tim darovima, zatvorenim u čvrstoj škrinji, odvede na svet Prometejevom bratu Epimeteju. Zevsova namera se na kraju ipak ostvarila. Naime, Epimetej se zaljubio u Pandoru, uprkos Prometejevim opomenama, i njome se i oženio.
Pandorina sudbonosna kutija nije bila dugo pod ključem. O tome kako je došlo do njenog otvaranja postoje dve verzije. Prema jednoj, Pandoru je na to nagovorio Epimetej, a prema drugoj, ona je sama podigla poklopac i u taj čas su iz kutije izletele sve nevolje, sva zla, bolesti, muke i stradanja i razletele se po čitavom svetu. Pandora je brzo zatvorila poklopac, ali u kutiji je ostalo još samo ono što su beda i patnja potisnuli na samo dno – nada.

Резултат слика за hopeVerovatno vam sada neće biti jasno kakve ovo veze ima sa mnom. Pojasniću vam.
Položen je i ispit zrelosti. Juče je u moje ruke dospela diploma srednje škole. Očekivala sam neku posebnu radost po tom pitanju, ali apsolutno ništa nisam osetila sve do časa kad sam je otvorila. Na mene se sve sasulo. Velika je ovo prekretnica u životu. Odrastao si. Ali čini mi se ne dovoljno. Tek ćemo se sada susretati sa životnim izazovima. Biće tu i uspona i padova, ali kao što znate, uvek postoji ona jedna zvezda koja će sijati. Mislim da možete i sami zaključiti, na osnovu ove priče, koja je to zvezda koja svoj sjaj emituje i kad je crni oblaci opkole.

Samo napred! Život jeste možda težak, ali uvek, uvek postoji nešto dobro. A, tu je i nada, na nju nikada ne zaboravite. Sigurno ste uplašeni i ne želite više da dotaknete tu Pandorinu kutiju, ali setite se da tu leži i nada. 😉

Коментари

  1. Prvi put sam na tvom blogu i mogu reći da mi djeluje odlično. Ovaj post mi se jako dopao. Prije svega, drago mi je da ti se ostvarilo nešto sjajno i da si napravila neki uspjeh i zbog toga svaka čast, a plus si putem teksta prenijela jednu jako bitnu poruku, a to je da nada uvijek postoji i da se treba boriti za svoje ciljeve. ♥️

    sweet-dreams-14.blogspot.com - moj blog, zapratila sam te, ako želiš, uzvrati 😊

    ОдговориИзбриши

Постави коментар